Due diligence u Srbiji

legal-due-diligence-serbia

Ako ste strani investitor ili korporativni kupac koji razmatra sticanje ili ulaganje u postojeće srpsko privredno društvo i potrebno je da razumete šta treba proveriti pre ulaganja kapitala, ovaj vodič objašnjava kako pravni due diligence u Srbiji funkcioniše i šta investitori treba da ispitaju pre nego što nastave sa transakcijom.

Da biste saznali kada treba sprovesti pravni due diligence, kako ovaj postupak obično izgleda, koliko može trajati, kao i na koje uobičajene upozoravajuće okolnosti investitori treba posebno da obrate pažnju – nastavite sa čitanjem.

Šta je due diligence i šta on znači za investitora?

Ne postoji jedinstvena standardna definicija due diligence-a, ali u kontekstu ulaganja ili sticanja, due diligence predstavlja postupak ispitivanja određenog društva kako bi se utvrdilo da li je poslovanje koje se nudi, sa pravnog stanovišta, zaista ono što investitor smatra da kupuje i koji identifikovani rizici treba da utiču na odluku o ulaganju ili uslove transakcije.

Celokupna transakcija može obuhvatiti više vrsta due diligence-a, uključujući pravni, finansijski, poreski, komercijalni i tehnički due diligence.

Ovaj članak se posebno fokusira na pravni due diligence, koji sprovode pravni savetnici radi identifikovanja pravnih rizika, obaveza i pitanja koja mogu uticati na to da li i na koji način transakcija treba da bude sprovedena.

Kada treba sprovesti due diligence?

Srpsko pravo ne propisuje opštu zakonsku obavezu sprovođenja due diligence-a u M&A transakcijama; međutim, pravni due diligence treba sprovesti pre nego što investitor postane obavezan da dovrši sticanje i dovoljno rano da njegovi nalazi mogu uticati na transakciju.

U srpskoj M&A praksi, postupak često započinje inicijalnim razgovorima i zaključenjem ugovora o poverljivosti (NDA), zatim sledi pismo o namerama (LOI) ili term sheet (ponekad uz ugovaranje ekskluzivnosti), nakon čega se omogućava pristup data room-u i sprovodi due diligence, pregovaraju konačni transakcioni dokumenti, ispunjavaju eventualni uslovi ili pribavljaju regulatorna odobrenja i, na kraju, dolazi do zaključenja transakcije (closing). Tačan redosled može se razlikovati od transakcije do transakcije.

Advokat za privredno pravo stoga treba da bude uključen već u preliminarnim fazama, idealno pre usaglašavanja LOI-a ili aranžmana o ekskluzivnosti, kako bi se struktura transakcije, obim provere i potencijalna regulatorna pitanja identifikovali pre nego što investitor uloži značajno vreme ili sredstva. 

Šta treba da obuhvati kontrolna lista za pravni due diligence u Srbiji?

Ne postoji jedinstvena zakonska kontrolna lista koja se primenjuje na svako sticanje, ali kontrolna lista za pravni due diligence u Srbiji u načelu treba da obuhvati pravne oblasti koje mogu uticati na vlasništvo, poslovanje i obaveze ciljnog društva, kao i na mogućnost kupca da sprovede transakciju pod očekivanim uslovima.

Obim zavisi od poslovanja određenog društva, industrije, imovine i strukture transakcije, ali korporativni pravni due diligence obično obuhvata sledeće oblasti:

Korporativni status, vlasništvo i upravljanje

Provera obično počinje korporativnim statusom i vlasničkom strukturom društva.

To uključuje proveru:

  • podataka o registraciji,
  • osnivačkih i drugih korporativnih dokumenata,
  • akcionara ili članova društva,
  • osnovnog kapitala i uloga,
  • direktora i drugih ovlašćenih zastupnika, kao i
  • korporativnih odluka relevantnih za društvo i predloženu transakciju.

Pravni savetnici će takođe proveriti postojanje ograničenja koja utiču na prenos vlasništva i sredstava obezbeđenja na akcijama, udelima ili drugim vlasničkim interesima ciljnog društva.

Kod srpskog društva sa ograničenom odgovornošću (d.o.o.), na primer, zaloga na udelu može biti registrovana kod Agencije za privredne registre (APR). Podatke iz javnih registara treba uporediti i sa internom korporativnom dokumentacijom društva, a ne posmatrati ih kao njenu zamenu.

Stvarno vlasništvo i odnosi sa povezanim licima

Due diligence treba da utvrdi i ko je krajnji vlasnik ili ko kontroliše društvo, kao i da li su podaci evidentirani u Centralnoj evidenciji stvarnih vlasnika u Srbiji usklađeni sa dokumentacijom na kojoj se vlasnička struktura zasniva. Važeći režim stvarnog vlasništva u Srbiji zahteva da registrovani subjekti na koje se propisi primenjuju čuvaju dokumentaciju na osnovu koje je stvarni vlasnik evidentiran.

Ugovore sa povezanim licima, sporazume između članova/akcionara i druge transakcije sa osnivačima, povezanim društvima ili upravom takođe treba pregledati kada je to relevantno. Neformalni ili nedovoljno dokumentovani odnosi mogu biti naročito značajni ako utiču na vlasništvo, finansiranje, ključnu imovinu ili zavisnost društva od povezanih lica.

Komercijalni ugovori

Svrha due diligence-a ugovora jeste da se identifikuju odredbe koje bi mogle uticati na vrednost ili kontinuitet poslovanja nakon sticanja.

U zavisnosti od ciljnog društva, to može obuhvatiti:

  • ključne ugovore sa kupcima i dobavljačima,
  • ugovore o distribuciji i licenci,
  • dugoročne obaveze i druge materijalno značajne ugovore.

Posebna pažnja obično se posvećuje odredbama o promeni kontrole, zahtevima za saglasnost, pravima na raskid, ograničenjima prenosa, odredbama o ekskluzivnosti ili zabrani konkurencije, neuobičajenim obavezama naknade štete ili drugim odgovornostima, garancijama i povredama ugovornih obaveza.

Radni odnosi i upravljanje

Due diligence u oblasti radnih odnosa ispituje da li je privredno društvo pravilno dokumentovalo odnose sa zaposlenima i rukovodstvom i da li postoje postojeće ili potencijalne obaveze iz radnih odnosa.

Provera može obuhvatiti ugovore o radu i anekse, obavezna interna akta iz oblasti rada, zarade i druga primanja, aranžmane sa rukovodstvom, ključne zaposlene, pitanja prestanka radnog odnosa, potraživanja zaposlenih i tekuće radne sporove.

Kada se poslovanje u značajnoj meri oslanja na angažovanje izvođača ili druge nestandardne oblike rada, njihov pravni status i dokumentacija takođe mogu zahtevati detaljniju proveru.

Intelektualna svojina

Kada je intelektualna svojina važna za poslovanje, ključno pitanje je da li društvo zaista poseduje ili ima dovoljna prava da je koristi i komercijalizuje.

Pravni savetnici stoga mogu proveriti registrovane žigove i druga prava intelektualne svojine, ugovore o licenci i lanac prenosa prava od lica koja su stvorila relevantnu intelektualnu svojinu.

U tehnološkim i drugim poslovanjima koja se u velikoj meri oslanjaju na intelektualnu svojinu, ugovori sa osnivačima, zaposlenima i eksternim programerima ili izvođačima mogu biti posebno važni, jer nedostaci u prenosu ili raspodeli prava intelektualne svojine mogu uticati na to šta kupac zapravo stiče.

Licence i usklađenost sa propisima

Društvu koje posluje u regulisanoj industriji mogu biti potrebne licence, dozvole, odobrenja ili registracije za obavljanje dela ili celokupnog poslovanja. Tokom pravnog due diligence-a, pravni savetnici treba da provere koja ovlašćenja se primenjuju na ciljno društvo, da li su pravilno pribavljena i održavana na snazi i da li predložena transakcija može na njih uticati.

Ovo može biti naročito važno u regulisanim sektorima, kao što su digitalna imovina i povezane usluge, gde se određene usluge u Srbiji mogu pružati samo uz odgovarajuću licencu nadležnog organa. 

Sudski sporovi, izvršenje i rizik insolventnosti

Pravni due diligence obično obuhvata postojeće sudske, arbitražne, upravne i izvršne postupke, ali se ne treba ograničiti samo na formalno pokrenute postupke. Treba razmotriti i značajne najavljene zahteve, regulatorne istrage i okolnosti koje bi razumno mogle prerasti u spor.

Javno dostupne informacije mogu dopuniti ovu proveru. Na primer, Narodna banka Srbije vodi podatke o dužnicima u prinudnoj naplati, uključujući blokade računa i istorijske periode blokade. Takve pretrage mogu ukazati na finansijske ili izvršne probleme koji zahtevaju dodatno ispitivanje, ali ne mogu zameniti informacije dobijene neposredno od privrednog društva o njegovim sporovima i obavezama.

Finansiranje, sredstva obezbeđenja i garancije

Provera treba da identifikuje materijalno značajne aranžmane finansiranja privrednog društva i utvrdi da li su njegova imovina, prava ili vlasnički interesi dati kao sredstvo obezbeđenja.

To može uključivati ugovore o zajmu i kreditu, finansiranje od strane članova/akcionara, garancije, jemstva, zaloge, hipoteke i druga sredstva obezbeđenja, zajedno sa slučajevima neispunjenja obaveza i odredbama koje zahtevaju saglasnost poverioca ili otplatu nakon transakcije.

Nepokretnosti i značajna imovina

Kada su nepokretnosti značajne za poslovanje ciljnog društva, due diligence treba da utvrdi pravni osnov po kojem društvo poseduje ili koristi relevantnu nepokretnost i da identifikuje hipoteke, druge registrovane terete, zakupe ili prava trećih lica koja mogu na nju uticati.

U zavisnosti od društva i konkretne nepokretnosti, provera može obuhvatiti i građevinske i upotrebne dozvole, pravni status objekata i druga pitanja specifična za nepokretnost.

Poreske i javne obaveze

Poreski due diligence se često sprovodi zajedno sa specijalizovanim poreskim savetnicima, ali materijalno značajni poreski rizici ne treba da budu izostavljeni iz ukupne provere transakcije.

Relevantna pitanja mogu uključivati porez na dobit pravnih lica, PDV, poreze i doprinose na zarade, porez po odbitku, transferne cene, poreske kontrole, neizmirene javne obaveze i uslove povezane sa značajnim poreskim podsticajima.

Zaštita podataka

Ako predmetno društvo obrađuje podatke o ličnosti, due diligence treba da ispita usklađenost sa srpskim okvirom zaštite podataka o ličnosti i identifikuje obaveze koje bi mogle opstati i nakon zaključenja transakcije.

U zavisnosti od poslovanja, ovo može obuhvatiti dokumentaciju o privatnosti, odnose sa obrađivačima i drugim pružaocima usluga, međunarodne prenose podataka, podatke zaposlenih i kupaca, bezbednosne incidente i prethodne pritužbe ili postupke pred nadležnim organom. Značaj ove oblasti znatno raste kod poslovnih modela koji se u velikoj meri oslanjaju na baze podataka o kupcima, onlajn usluge ili obradu velikog obima podataka o ličnosti.

Pravo konkurencije i odobrenja specifična za transakciju

Samu transakciju takođe treba analizirati kako bi se utvrdilo da li je pre njenog sprovođenja potrebno odobrenje koncentracije ili neko drugo odobrenje. Prema srpskom pravu konkurencije, sticanje kontrole može predstavljati koncentraciju, a transakcije koje ispunjavaju zakonom propisane pragove prihoda moraju biti prijavljene Komisiji za zaštitu konkurencije. Kada postoji obaveza prijave, koncentracija se po pravilu ne može sprovesti pre dobijanja odobrenja.

Druga pitanja specifična za transakciju mogu nastati zbog sektora, imovine ili poslovnog modela ciljnog društva.

Kako izgleda postupak due diligence-a?

Postupak pravnog due diligence-a obično se razvija postepeno, a ne kao jednokratni pregled dokumentacije. U praksi često izgleda ovako:

  • Definisanje obima – investitor i njegovi savetnici utvrđuju šta treba proveriti i koliko detaljno, na osnovu strukture transakcije, industrije, veličine ulaganja i tolerancije investitora na rizik.
  • Zahtev za dokumentaciju i uspostavljanje data room-a – prodavac ili predmetno društvo dostavlja relevantnu korporativnu, ugovornu, radnopravnu, regulatornu, finansijsku i drugu dokumentaciju, obično putem elektronskog data room-a.
  • Pregled dokumentacije – savetnici analiziraju dokumentaciju ne samo da bi potvrdili da ona postoji, već i da bi identifikovali pitanja koja mogu uticati na vlasništvo, obaveze, regulatornu usklađenost, ključne ugovore, zaposlene, intelektualnu svojinu, sporove ili druge materijalno značajne oblasti poslovanja.
  • Pitanja i dodatni zahtevi – početna provera gotovo uvek otvara dodatna pitanja. Nedostajuća dokumentacija, neusaglašenosti ili nejasni aranžmani razjašnjavaju se sa prodavcem, a dodatne informacije se zahtevaju kada je to potrebno. Upravo u ovoj fazi često izlaze na videlo neformalne prakse upravljanja, nedokumentovani aranžmani ili neslaganja između interne evidencije i javnih registara.
  • Dodatno ispitivanje – kada potencijalno pitanje zahteva dublju analizu, pravni tim može proveriti javne registre, tekuće sporove, licence, regulatorne zahteve ili izloženost izvršenju, ili uključiti poreske, finansijske, IT, stručnjake za sajber bezbednost ili druge specijalizovane savetnike.
  • Klasifikacija rizika – identifikovana pitanja procenjuju se prema njihovom stvarnom značaju za transakciju. Neka mogu biti dovoljno ozbiljna da dovedu u pitanje opravdanost ulaganja; druga mogu opravdati korekciju kupoprodajne cene, zahtevati ugovornu zaštitu, morati biti rešena pre zaključenja transakcije ili se jednostavno rešavati nakon njenog sprovođenja.
  • Due diligence izveštaj – materijalno značajni nalazi objedinjuju se u izveštaju koji objašnjava identifikovane rizike, njihov značaj i preporučeni odgovor. U zavisnosti od transakcije, to može biti fokusirani izveštaj o ključnim rizicima (red-flag report) ili sveobuhvatnija analiza.
  • Odgovor u okviru transakcije – nalazi se zatim ugrađuju u samu transakciju. Mogu uticati na kupoprodajnu cenu, izjave i garancije, obaveze naknade štete, escrow aranžmane, odložena plaćanja, prethodne uslove, regulatorna odobrenja ili, u značajnim slučajevima, na odluku da li uopšte nastaviti sa transakcijom.

Dobar izveštaj o pravnom due diligence-u stoga treba da odgovori na komercijalno najvažnije pitanje:

Da li postoji nešto što bi trebalo da utiče na odluku investitora da nastavi sa transakcijom, na cenu koju je spreman da plati ili na zaštitu koju treba da zahteva u transakcionim dokumentima?

Uobičajeni upozoravajući nalazi pri sprovođenju due diligence-a srpskog društva

Tokom pravnog due diligence-a u Srbiji, određeni nalazi zahtevaju detaljniju proveru jer mogu uticati na kupoprodajnu cenu, strukturu transakcije, ugovornu zaštitu ili čak na odluku da li nastaviti sa ulaganjem.

Uobičajeni upozoravajući nalazi u due diligence-u uključuju:

  • Nepotpuna ili neusaglašena korporativna dokumentacija – neslaganja između registrovanih podataka i interne korporativne dokumentacije, nedostajuće odluke članova/akcionara ili uprave i slično.
  • Nejasne vlasničke strukture ili strukture stvarnog vlasništva – naročito kada se lanac vlasništva, prava članova/akcionara ili krajnji stvarni vlasnici ne mogu jasno utvrditi.
  • Nedokumentovani odnosi sa povezanim licima – neformalni sporazumi između osnivača, članova/akcionara, uprave ili povezanih društava koji stvaraju obaveze koje nisu iskazane u formalnoj dokumentaciji.
  • Izloženost po osnovu poreza i doprinosa – neplaćeni ili pogrešno obračunati porezi i doprinosi, nepotpune poreske prijave, pitanja transfernih cena ili nerešene poreske kontrole.
  • Skrivene ili vanbilansne obaveze – garancije, potencijalne obaveze, neformalne obaveze ili druge obaveze koje nisu vidljive iz osnovnih finansijskih pokazatelja društva.
  • Problematični materijalno značajni ugovori – odredbe o promeni kontrole, neuobičajena prava na raskid, obaveze ekskluzivnosti, garancije ili ugovorne odredbe koje mogu biti aktivirane transakcijom.
  • Nedostajuće licence, dozvole ili regulatorna odobrenja – naročito u regulisanim sektorima gde su licenca ili odobrenje neophodni za nastavak poslovanja ili gde samo sticanje zahteva regulatornu saglasnost.
  • Nedostaci u vlasništvu nad intelektualnom svojinom – naročito kada su softver, brendovi ili druga ključna prava intelektualne svojine stvorili osnivači, zaposleni ili izvođači, ali ona nikada nisu pravilno preneta na društvo.
  • Obaveze iz radnih odnosa i prema rukovodstvu – neusklađena radnopravna dokumentacija, neisplaćena prava zaposlenih ili doprinosi, problematični aranžmani sa rukovodstvom ili izloženost radnim sporovima.
  • Tekući sudski sporovi, izvršni postupci ili potencijalni zahtevi – postojeći sporovi ili okolnosti koje bi razumno mogle dovesti do budućih zahteva ili izvršenja.
  • Nedostaci u zaštiti podataka, IT-u, sajber bezbednosti ili drugoj regulatornoj usklađenosti – naročito kada neusklađenost može uticati na sposobnost društva da posluje, koristi ključne podatke ili se integriše sa sistemima kupca.
  • Neformalne prakse upravljanja i poslovanja – operativni aranžmani ili načini donošenja odluka koji postoje u praksi, ali nikada nisu pravilno dokumentovani ili pravno formalizovani.

Nije svaki upozoravajući nalaz nužno razlog za odustajanje od transakcije. Neki mogu opravdati korekciju kupoprodajne cene, drugi mogu zahtevati naknade štete, garancije, escrow aranžmane ili prethodne uslove, dok se određena pitanja mogu otkloniti nakon zaključenja transakcije.

Važno je identifikovati koji rizici materijalno utiču na vrednost ili pravnu sigurnost ulaganja pre nego što transakcija postane obavezujuća.

Koliko traje pravni due diligence i šta određuje njegov obim?

Ne postoji fiksno trajanje pravnog due diligence-a. Relativno jednostavna provera može trajati nekoliko nedelja, dok složena prekogranična ili regulisana transakcija može trajati znatno duže.

Trajanje i obim prvenstveno zavise od veličine i složenosti ciljnog društva, strukture transakcije, industrije, kvaliteta i potpunosti dostupne dokumentacije, broja uključenih jurisdikcija, regulatornih zahteva i tolerancije investitora na rizik.

Postupak se može proširiti i kako se pojavljuju nova pitanja. Nedostajuća dokumentacija, neusaglašene evidencije, regulatorne nedoumice ili potencijalne obaveze često dovode do dodatnih pitanja i detaljnijeg ispitivanja.

Često postavljana pitanja o due diligence-u u Srbiji

Da li je due diligence zakonski obavezan prilikom kupovine srpskog društva?

Pravni due diligence nije zakonska obaveza, ali je u načelu preporučljiv sa komercijalnog stanovišta i stanovišta upravljanja rizicima, jer pomaže investitorima da provere društvo koje je predmet due diligence analize, identifikuju potencijalne obaveze i donesu informisanu odluku pre nastavka transakcije.

Da li mogu da se oslonim samo na javno dostupne registre?


Javne registre treba koristiti samo kao polaznu tačku, jer interna dokumentacija može biti nepotpuna, neusaglašena sa registrovanim podacima ili sadržati aranžmane koji nisu javno vidljivi.

Šta se dešava ako prodavac ne dostavi traženu dokumentaciju?


Nedostajuća dokumentacija može ograničiti mogućnost kupca da proveri ključne činjenice i sama po sebi može predstavljati pitanje u okviru due diligence-a, koje zahteva dodatne zahteve ili dalje ispitivanje pre nego što se rizik može pravilno proceniti.

Da li se nalazi due diligence-a mogu koristiti za ponovno pregovaranje kupoprodajne cene?


Da. Identifikovani rizici mogu opravdati korekciju kupoprodajne cene, izmene mehanizma plaćanja, escrow, naknade štete ili druge ugovorne mehanizme zaštite.

Da li mi je potreban srpski advokat za sprovođenje pravnog due diligence-a srpskog društva?

Angažovanje lokalnog pravnog savetnika nije zakonski obavezno, ali je u praksi veoma preporučljivo. Poznavanje srpskog prava može biti naročito značajno za identifikovanje regulatornih ograničenja, skrivenih obaveza i rizika prema lokalnom pravu koje strani investitori inače mogu prevideti.

Advokat Sonja Pekić pozira za sliku njenog portreta.

Autor

Advokat Sonja Pekić

Kontakt - RS