Dozvole za pružanje usluga povezanih sa digitalnom imovinom

kripto-srbija

Digitalna imovina i trgovanje istom sa sobom nosi brojne izazove i rizike, kako za korisnike, tako i za državu i regulatorne organe.

Zbog toga, bilo je i ostaje potrebno uspostaviti odgovarajući pravni okvir koji omogućava sigurno i transparentno funkcionisanje tržišta digitalne imovine, kao i zaštitu prava i interesa učesnika na tom tržištu.

Jedan od ključnih aspekata u toj nameri jeste institut dozvole za pružanje usluga povezanih sa digitalnom imovinom.

Ove dozvole su neophodne za sve pravne subjekte koji žele obavljati poslove trgovanja digitalnom imovinom, zbog čega ćemo u ovom članku pisati o njima, ali i o digitalnoj imovini uopšteno. 

Osim toga, sigurni smo da ćete u ovom članku pronaći i neke korisne informacije i savete ako se bavite ili planirate da se bavite ovom vrstom trgovanja.

Ukoliko vam ovo zvuči interesantno, nastavite da čitate.

Zakon o Digitalnoj Imovini

Zakon o digitalnoj imovini RS usvojen je u decembru 2020. godine, a počeo je da se primenjuje šest meseci kasnije, u junu 2021. godine. Isti predstavlja prvi zakon ove vrste u regionu i jedan od prvih u Evropi koji pruža sveobuhvatan i moderan okvir za regulisanje digitalne imovine.

Zakon digitalnu imovinu definiše kao „digitalni zapis vrednosti koji se može digitalno kupovati, prodavati, razmenjivati ili prenositi i koji se može koristiti kao sredstvo razmene ili u svrhu ulaganja“ i deli je na dve vrste:

  • Virtuelne ili kripto valute; i
  • Digitalne tokene

Virtuelne valute (npr. Bitcoin) predstavljaju digitalnu imovinu koju nije izdala i za čiju vrednost ne garantuje NBS ili bilo koji drugi organ javne vlasti. Takođe, virtuelne valute nisu nužno vezane za zakonsko sredstvo plaćanja i nemaju pravni status valute ili novca. 

Digitalni tokeni (npr. NFT) su vrsta digitalne imovine koja sadrži određena prava/obaveze u odnosu na izdavaoca/treće lice. Mogu se prenositi isključivo uz njihovu saglasnost i ne mogu se koristiti kao sredstvo razmene.

Uopšteno govoreći, ovim zakonom se uređuju pitanja izdavanja, prometa i pružanja usluga povezanih sa digitalnom imovinom, uključujući i pitanje pribavljanja dozvole za pružanje usluga povezanih sa digitalnom imovinom. 

Trgovanje Kriptovalutama u Srbiji

Trgovanje kriptovalutama u Srbiji je verovatno nešto što vas interesuje ako čitate ovaj tekst i to je ujedno i prva aktivnost koju moramo spomenuti kada govorimo pružanju usluga povezanih sa digitalnom imovinom.

Ova aktivnost, koja je postala učestalija nakon usvajanja Zakona o digitalnoj imovini, omogućava pružanje usluga povezanih sa digitalnom imovinom, koja između ostalog obuhvata digitalnu imovinu kao što su kriptovalute i digitalni tokeni.

Sa tehničkog aspekta, za trgovanje kriptovalutama u Srbiji potrebno je imati kripto novčanik koji je softverski ili hardverski uređaj za čuvanje i prenos digitalne imovine. Takođe, potrebno je imati pristup nekoj od domaćih ili stranih platformi za kupovinu i prodaju kriptovalutu (npr. Coinbase, Bitpanda, Binance, Kraken, itd.)

U zavisnosti od pravnog statusa kriptovaluta primenjuju se i različiti poreski propisi i tretmani, bilo da ste fizičko ili pravno lice (digitalna imovina podleže oporezivanju u vidu oporezivanja prihoda fizičkih lica, dobiti pravnih subjekata, prometa porezom na dodatu vrednost (PDV), kao i oporezivanja u nasledstva i poklona).

Postoje čak i države čiji su građani oslobođeni od plaćanja poreza na kriptovalute (npr. Belorusija, Kajmanska Ostrva, Gruzija, Hong Kong, Malta, Slovenija, itd.)

Kao što vidite, za trgovanje kriptovalutama u Srbiji potrebno je dobro poznavanje regulative koja se primenjuje na ovu aktivnost. U tom kontekstu, angažovanje stručnih savetnika kao što su advokatske kancelarije za kriptovalute je preporučljivo, a kako bi se osiguralo puno poštovanje poreskih i drugih propisa, ali i efikasna zaštita prava trgovaca kriptovalutama.

Licence za Pružanje Usluga Povezanih sa Digitalnom Imovinom

Licence za pružanje usluga povezanih sa digitalnom imovinom, koje su zapravo fokus ovog članka, izdaje Narodna Banka Srbije. NBS je inače organ nadležan za poslove nadzora u delu koji se odnosi na virtuelne valute kao vrstu digitalne imovine.

Bez ovih licenci, nije moguće pružanje usluga povezanih sa kriptovalutama.

Sa druge strane, licence za pružanje usluga povezanih sa digitalnim tokenima izdaje Komisija za Hartije od Vrednosti.

Sledi pitanje: Kako da dobijete ove licence?

Za početak, podnosite zahtev za njihovo izdavanje odgovarajućem nadzornom organu, a uz zahtev dostavljate niz dokumenata i podataka o određenim licima.

Npr. uslovi iz relevantnih propisa nalažu da, između ostalog, priložite i:

  • Spisak usluga koje nameravate da pružate
  • Niz formalnih akata (npr. rešenje o upisu u registar privrednih subjekata, opšti akti osnovanog privrednog društva, kao i njegov program aktivnosti i poslovni plan)
  • Opise različitih mera (ovo uključuje mere za zaštitu novčanih sredstava korisnika, mere unutrašnje kontrole, mere obuke zaposlenih u vezi obavljanja transakcija s virtuelnim valutama, itd.)
  • Kadrovske, tehničke i organizacione podatke (npr. podatke o članovima uprave i rukovodiocu pružaoca usluga, opis organizacione strukture, opis sistema upravljanja i sistema unutrašnjih kontrola).

Takođe, morate imati i dokazati da imate obavezan minimalni kapital (novčani ili nenovčani) propisan Zakonom o Digitalnoj Imovini, a koji se kreće od 20.000 EUR do 125.000 EUR, u zavisnosti od usluge koju pravno lice želi da pruža.

Najmanje polovina kapitala mora biti u novcu, dok preostali iznos može biti nenovčani.

Dokazujete i da niste pravnosnažno osuđeni, da se protiv vas ne vodi krivični postupak, kao i da niste učinili privredni prestup koji vas čini nepodobnim za pružanje odabranih usluga.

Nakon toga, nadzorni organ odlučuje o zahtevu za davanje dozvole za pružanje usluga povezanih s digitalnom imovinom u roku od 60 dana od dana prijema vašeg zahteva. Odluka će biti pozitivna samo ukoliko su ispunjeni svi uslovi. U suprotnom, potrebno je da dostavite dopunu zahteva i ovaj rok se produžuje.

Ako želite da znate još više o ovoj temi, veb stranica NBS Zakon o Digitalnoj Imovini razrađuje još temeljnije, pružajući kompletan pregled propisa iz ove oblasti, kao i listu indikatora za prepoznavanje osnova sumnje da se u određenoj situaciji vezanoj za pružanje usluga povezanih sa digitalnom imovinom radi o pranju novca/finansiranju terorizma.

Usluge povezane sa digitalnom imovinom za koje je potrebna dozvola

Postoji devet usluga povezanih sa digitalnom imovinom za čije pružanje je potrebna dozvola. Tu spadaju usluge:

  1. Prijema, prenosa i izvršenja naloga za kupovinu i prodaju digitalne imovine za račun trećih lica,
  2. Kupovine i prodaje digitalne imovine za gotovinu, sredstva na računu i/ili elektronski novac.
  3. Zamene jedne digitalne imovine za drugu,
  4. Čuvanja i administracije digitalne imovine (uključujući i povezane usluge) za račun njihovih korisnika,
  5. Povezane sa izdavanjem, ponudom i prodajom digitalne imovine, s obavezom otkupa (pokroviteljstvo) ili bez nje (agentura),
  6. Vođenja registra založnog prava na digitalnoj imovini,
  7. Prihvatanja/prenosa digitalne imovine,
  8. Upravljanja portfoliom digitalne imovine,
  9. Organizovanja platformi za trgovanje digitalnom imovinom.

Nabrojane usluge i usluge sa njima povezane mogu da pružaju isključivo pravna lica (najčešče DOO i AD),  što znači da je pružanje bilo kojih drugih usluga za koje pravno lice nije dobilo dozvolu strogo zabranjeno.  

A sada, hajde da detaljnije razmotrimo usluge pod brojevima 7) i 8), odnosno da se dotaknemo problematike vezane za njih, a koja se već pojavila u praksi.

a) Usluge prihvatanja prenosa (crypto retail payment)

Posebnu pažnju zaslužuju usluge prihvatanja prenosa zbog nejasnoća koje se javljaju oko njih.

Ono što je jasno jeste da je za ove usluge (I usluge upravljanja portfoliom) propisan minimalni kapital privrednog društva koji zahteva izdavanje dozvole za pružanje usluga povezanih s digitalnom imovinom, a on iznosi 50.000,00 evra u dinarskoj protivvrednosti.

Glavni problem koji se javlja kod ovih usluga jeste zahtev Narodne banke Srbije (NBS) za procesom poznatim kao KYC (Know Your Customer), a koji se odnosi na identifikaciju i verifikaciju korisnika. 

Naime, NBS zahteva da pružaoci usluga kripto-plaćanja znaju identitet svakog pojedinog platioca, što smatramo da je fizički neizvodljivo, posebno kada je reč o malim transakcijama kao što su plaćanja u restoranima ili sličnim lokalima.

Slikovito rečeno, u B2C kontekstu, to bi značilo da provajder svakog kripto platnog terminala mora da ima fizički prisutnu osobu u svakom lokalu (npr. restoranu) gde omogućava plaćanje u kripto, a čija bi dužnost bila da legitimiše svakog platioca.

Za sada, postoji predlog da se za transakcije ispod otprilike 500 evra ne propisuju ovako strogi KYC standardi, kako bi se u ovim okolnostima olakšalo pružanje usluga kripto-plaćanja. Međutim, ova ideja je trenutno samo u domenu diskusije jer je NBS u ovom momentu suviše rigidna u svojim pravilima i tumačenjima AML (Anti-Money Laundering) propisa.

b) Usluge upravljanja porftoliom digitalne imovine

Još jedne usluge koje vredi posebno izdvojiti jesu usluge upravljanja porftoliom digitalne imovine, a objasnićemo i zašto.

Prvo, hajde da razjasnimo o čemu je ovde uopšte reč: Portfolio digitalne imovine predstavlja skup digitalne imovine u koju neko ulaže svoja sredstva.

Usluga upravljanja porftoliom digitalne imovine je usluga upravljanja svakim pojedinačnim porfolijima ove vrste, a na osnovu odobrenja iz posebnog ugovornog odnosa sa korisnikom digitalne imovine.

Pri pružanju ove vrste usluga, njihovo pružalac ima dužnost da prikupi sve potrebne informacija o znanju i iskustvu gore navedenog korisnika o investicionoj oblasti, finansijskoj situaciji, kao i njegovim finansijskim ciljevima važnim za određenu vrstu digitalne imovine/usluge. Na osnovu ovih informacija, pružalac daje preporuku za ulaganje, trgovanje ili drugu odgovarajuću uslugu povezanu sa digitalnom imovinom.

U vezi sa ovim uslugama, postoji par problematičnih stavki:

Pod jedan, podzakonski akti su postavljeni tako da drastično limitiraju broj lica koji mogu rukovoditi pružaocima usluga povezanih sa digitalnom imovinom. Npr. jedan od uslova za rukovodioce je najmanje 3 godine iskustva na rukovodećem položaju tela čija je delatnost slična poslovima u vezi sa pružanjem usluga povezanih sa digitalnom imovinom.

To bi, u praksi, značilo da bi jako malo porftolio menadžera moglo vršiti ovu ulogu, imajući u vidu da je u Srbiji trgovanje digitalnom imovinom do nedavno bilo u potpunosti neuređeno i da su ova ograničenja neusklađena sa tom činjenicom.

Drugi problem se takođe odnosi na pružaoce usluga upravljanja porftoliom digitalne imovine, a naročito onih koji izbacuju npr. newslettere kako bi pridobili sredstva drugih osoba za upravljanje njihovim portfoliom. 

Naime, da bi se raspolagalo kriptovalutama drigih lica, dozvola je neophodna,  te da bi ovakva vrsta trgovanja sa tuđim novcem bila legalna, pružaoci ovih usluga moraju imati dozvolu za to – što nije slučaj kod mnogih koji trguju u Srbiji na ovaj način. Drugim rečima, ovaj vid trgovanja je nezakonit i za to su predviđene kazne, ukoliko pružalac ovakvih usluga nema odgovarajuću dozvolu. 

Izuzetak: Za savetovanje tj. konsalting o ulaganju (investiciono savetovanje) i edukaciju nije potrebna dozvola. Pružaoci ovih usluga samo moraju obavestiti klijente da posluju bez dozvole, uz obavezno objavljivanje ove informacije na svom veb sajtu.  

Sprečavanje pranja novca (AML) u vezi sa kriptovalutama

Zakonske odredbe koje se odnose na sprečavanje pranja novca predstavljaju značajan deo Zakona o Digitalnoj Imovini i igraju važnu ulogu u definisanju obaveza pružalaca usluga povezanih sa digitalnom imovinom.

Pa tako, pružalac usluga koji želi da dobije dozvolu za pružanje usluga povezanih sa digitalnom imovinom  mora uz zahtev za izdavanje dozvole da dostavi i opis mera unutrašnje kontrole, uspostavljenih radi ispunjavanja obaveza utvrđenih propisima o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma.

Ako ove mere nisu odgovarajuće, nadzorni organ odbija zahtev za izdavanje dozvole. 

Dalje, niti član uprave niti rukovodilac pružaoca usluga povezanih s digitalnom imovinom ne mogu biti lica pravnosnažno osuđena za krivična dela pranja novca ili finansiranja terorizma. Osim njih, lica s kvalifikovanim učešćem u proužaocu usluga povezanih s digitalnom imovinom ne smeju obavljati poslovne I druge aktivnosti povezane sa ovim pranjem novca ili finansiranjem terorizma.

Pored toga, pružalac usluga mora:

  • odbiti izvršenje svakog naloga suprotnog propisima o sprečavanju pranja novca/finansiranja terorizma,
  • elektronski čuvati podatke o izvršenim transakcijama sa digitalnom imovinom, uključujući podatke propisane zakonom o sprečavanju pranja novca I finansiranja terorizma, I to minimum 10 godina,
  • uspostaviti, održavati I unapređivati sisteme unutrašnjih kontrola koji su efektivni I efikasni u identifikovanju, merenju, praćenju I upravljanju rizicima od pranja novca I finansiranja terorizma.

I konačno, najvažnije su odredbe Zakona koje kažu da digitalnu imovinu treba tretirati kao imovinu ili vrednost u skladu sa propisima o sprečavanju pranja novca i finansiranja terorizma (AML).

Zašto?

Zato što su na ovaj način pružaoci usluga povezanih sa digitalnom imovinom na najširi mogući način obavezani da postupaju u skladu sa propisima koji regulišu ova pitanja, odnosno smernicama koje važe za tradicionalne finansijske institucije. Ova obaveza važi I kada pružalac usluga želi da te usluge pruža u stranoj državi.

Takođe, deo te obaveze čini i preduzimanje odgovarajućih radnji i mera radi sprečavanja i otkrivanja pranja novca i finansiranja terorizma. Među ovim radnjama je I obaveza pružaoca usluge da uspostavi poslovni odnos sa svakim korisnikom digitalne imovine, kao I da utvrdi i redovno proverava njegov identitet (KYC) u skladu sa odgovarajućom zakonskom procedurom iz oblasti sprečavanja pranja novca i finansiranja terorizma.

Nepostupanje u skladu sa ovim propisima dovodi do oduzimanja dozvole za pružanje usluga povezanih sa digitalnom imovinom od strane nadzornog organa.

Kriptomenjačnice u Srbiji

Kriptomenjačnice ili kripto razmenjivači su platforme koje omogućavaju kupovinu, prodaju i razmenu kriptovaluta za druge kriptovalute ili tradicionalne valute.

To su, dakle, platforme tipa Coinbase ili Binance, a koje mogu biti centralizovane (imaju centralni autoritet koji upravlja transakcijama) i decentralizovane (oslanjaju se na distribuirane mreže i pametne ugovore za obavljanje transakcija).

Prve zahtevaju registraciju i verifikaciju identiteta korisnika, dok druge to ne zahtevaju tj. omogućavaju direktnu razmenu između korisnika bez posrednika. (Npr. Uniswap)

Ako ćemo već da spominjemo kriptomenjačnice u Srbiji, u pretraživaču ćete sigurno naići na dve: ECD i Crypto12.

Na njima je omogućena kupovina i prodaja kriptovaluta za dinare ili druge kriptovalute, kao i njihovo čuvanje za korisnike. Takođe, one imaju svoje kriptomate tj. aparate poput bankomata na kojima se mogu kupiti ili prodati kriptovalute.

Kriptomati

S obzirom da smo ih spomenuli u prethodnoj sekciji, izdvojićemo par reči o kriptomatima.

Kriptomat predstavlja automatizovanu mašinu koja omogućava izvršavanje transakcija kupovine i prodaje digitalne imovine u zamenu za novčana sredstva ili razmenu jedne digitalne imovine za drugu.

Kriptomati u Srbiji se mogu koristiti za pružanje usluga kupoprodaje digitalne imovine za gotov ili/i elektronski novac, kao i sredstva na računu. Takođe, mogu se koristiti za pružanje usluga zamene jedne digitalne imovine za drugu.

Advokat za kriptovalute u Srbiji

Imate još neke nedoumice u vezi dozvola za pružanje usluga povezanih sa digitalnom imovinom ili nekih drugih srodnih pitanja? Pišite nam na mejl: [email protected]

Advokat Stefan Pekic

Autor

Advokat Stefan Pekić